Promocija knjige Borisa Ljubičića: Samo plakati / Only posters

unnamed

unnamed

U četvrtak, 12. veljače 2015. u 19 sati u HDD-u održat će se promocija knjige SAMO PLAKATI / ONLY POSTERS autora i dizajnera vizualnih komunikacija BORISA LJUBIČIĆA. U predstavljanju i neformalnom razgovoru o knjizi, osim samog autora i dizajnera sudjeluju kritičar i kustos HDD galerije MARKO GOLUB i dizajner i publicist DEJAN KRŠIĆ

Knjiga SAMO PLAKATI / ONLY POSTERS na više od 400 stranica predstavlja pozamašan opus plakata Borisa Ljubičića, od ranih radova s početka 70-ih koje karakterizira eksperimentiranje s medijem plakata, preko kompleksnih identitetskih projekata kojima je plakat dao snažan pečat, do vizualno-verbalnih zagonetki koje traže mentalni angažman prolaznika, te dizajnerskih iskaza u službi društvenog komentara. Knjiga je izravno proizašla iz istoimene izložbe koja je 2013. održana u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a svojom strukturom slijedi i osnovnu logiku izložbe te su plakati popraćeni kratkim tekstovima samog autora koji pojašnjavaju radove, kontekst u kojem su nastajali, inovativne metode korištene u njihovoj realizaciji ili anegdote vezane uz njihovu sudbinu i javnu recepciju. Riječ je o važnom izdanju koje, iako pokriva samo jedan segment Ljubičićevog rada, čini dostupnima informacije o jednoj od najvažnijih i najproduktivnijih ličnosti hrvatskog dizajna čiji su rad i javno djelovanje obilježili naše vrijeme. Autori eseja u knjizi su Boris Ljubičić i Kristina Bonjeković, kustosica MSU. Nakladnici knjige su MSU i STUDIO INTERNATIONAL, tiskana je u 600 primjeraka i tri varijante korica (bijela, siva i crna), format 16 x 16 cm, tvrdi uvez, 619 ilustracija na 416 stranica. Autor je knjigu posvetio studentima „koje nije imao”.

unnamed 1

Iz teksta Kristine Bonjeković:
Ako se pozovemo na odviše poznatu izreku da slika vrijedi koliko i tisuću riječi, mogli bismo zaključiti da je Boris Ljubičić ispisao mnogo svezaka. Naime, njegovi radovi prisutni su u javnosti više od trideset godina u gotovo svim područjima dizajna i vizualnih komunikacija. Neki su projekti cjelovitošću i opsežnim dizajnerskim zahvatima pridonijeli promicanju vizualnog komuniciranja i grafičkog dizajna i izvan Hrvatske. Izložba u No galeriji MSU-a predstavlja pedesetak plakata u rasponu od 1970-ih godina do danas. Izbor radova uključuje plakate različitih tema, od muzejskog, političkog, kazališnog, koncertnog do sportskog. Za mnoge od njih autor je bio nagrađen međunarodnim i hrvatskim priznanjima. Riječ je o plakatima iz kojih se iščitava razvoj njegova specifičnog vizualnog jezika. Povod za izložbu je autorova donacija plakata Muzeju suvremene umjetnosti. (…) Nezaobilaznu društvenu ulogu i odgovornost grafičkog dizajna autor naglašava u svojim radovima kao i u mnogim javnim istupima i predavanjima s ciljem osvještavanja javnosti o potrebi kvalitetnog dizajna u javnom području. Velikom produktivnošću, angažmanom i medijskom prisutnošću gradio je svoje mjesto na hrvatskoj i svjetskoj dizajnerskoj sceni trajnim zalaganjem za promicanje hrvatskog vizualnog identiteta i pravovremenim reagiranjem na izazove društva koje se neprestano mijenja.

unnamed 2

Iz teksta Borisa Ljubičića
Mnogi dizajneri su načinili tisuće plakata i za njih je to pitanje suvišno. Možda su ga postavljali na početku dizajniranja plakata, možda samo za prvi ili čak ni tada jer od Toulousea-Lautreca, kojeg drže ocem plakatnog dizajna, pa do danas, dugačko je povijesno razdoblje u kojem je dizajn plakata prihvaćen kao posebna disciplina unutar grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, a i šire te posebna definicija nije više potrebna. Toulouse-Lautrec je imao iznimne plakate već na početku svog slikarskog opusa, unoseći na njih slikarski rad, uz obvezan dodatak teksta. Vizualna draž njegovih plakata leži u činjenici da je sliku iz galerije ili muzeja postavio na plakatni stup, a to je otvoreni prostor, trg, ulica… Taj novi demokratski oblik vizualnog komuniciranja se zapravo nije promijenio, osim što se posebno selekcionirani plakati sada izlažu i u galerijama i muzejima kao klasičan art, a ima slučajeva da se upravo za te prostore i dizajniraju. Zapravo upitno je koliko je plakat dizajn-projekt. Zato sam za svaki novi projekt plakata postavljao naslovno pitanje (što je to plakat?), uz jedno još teže i elementarnije: kako definirati dizajn na zadanoj površini papira i u raspoloživoj tehnici tiska. Komunikacija je u temelju dizajna plakata, iako ima i posve nekomunikativnih plakata koje držimo uspješnima. To su misaoniji radovi koji mogu trajati u vremenu i duže se promatrati. Ulica, trg, javni prostor zapravo je izložbeni prostor u kojem se odmjerava vrijednost plakata. Plakat za 7. zagrebački salon to najbolje ilustrira, jer se dizajn na plakatnom mjestu bojom izvodi i na pločniku. Dizajn, koncept ili autorska ideja kojom je plakat određen, može biti vizualno jednostavna ali misaono jako slojevita i teže dokučiva zbog vizualne praznine bijelog papira (5. salon mladih).