Što bi se dogodilo kada bi se svi kulturnjaci ponašali kao Oliver Frljić?

Akademija Art

Bilo bi to društvo podjela, mržnje, kaosa i potpune anarhije. Upravo onakav svijet kakvog priželjkuje Olver Fljić. To je svijet u kojem se on snalazi kao riba u vodi

nazi-oliver-frljicNa riječkom HNK Ivana pl. Zajca nedavno su osvanuli ustaški grafiti. Reakcija je to na mjesece političkog, često neprimjerenog, aktivizma ravnatelja kazališta Olivera Frljića

Piše: Željko Primorac/Makarska post

Svaka Frljićeva akcija, plakat i javni nastup kao da su stremili prema tome da izazove društveni sukob, a grafiti s ustaškom ikonografijom na pročelju HNK kao da se uklapaju u Frljićevu viziju, kao da ih je priželjkivao od prvog dana svog intendantskog angažmana. Tek sada kada se ustaško znakovlje pojavilo Frljić je svoj na svome, tek sada njegov život i društveni angažman imaju smisla. Sada konačno Frljić može kazati kako je njegova životna misija iskorijeniti fašizam. Biti ću toliko slobodan da ću kazati kako je Frljić vjerojatno sam ispisao ustaško znakovlje na pročelju ustanove kojom upravlja, a sve zbog kronično nezainteresirane reakcije javnosti na njegove performanse i političke poruke iz kazališta.

Frljić u jednom javnom nastupu tvrdi kako kazalište mora imati društveno aktivnu ulogu, odgajati narod. Slažemo se, međutim, nikako se ne smije dogoditi da kazalište postane pozornica za politički aktivizam jedne političke stranke, jednog svjetonazora i jedne ideologije. Posve sam siguran kako u Rijeci postoje i ljudi koji ne dijele Frljićeva svjetonazorska uvjerenja, koja, usput rečeno, nisu antifašistička kako on to reklamira već totalitarna jugoslavenska. Što onda sa ljudima koji ne dijele Frljićeva uvjerenja? Je li njima zabranjen ulaz u HNK Rijeka, jesu li tamo nepoželjni? Uvjeren sam kako Riječani, neovisno od toga kojem svjetonazoru pripadaju, HNK Ivana pl. Zajca doživljavaju kao dio svog kulturnog identiteta, a sada su odjednom, naprasnim političkim aktivizmom novog ravnatelja, nepoželjni u najvećoj kulturnoj kući svog grada.

Nacistički obrazac djelovanja

Je li Vojko Obersnel imenujući Olivera Frljića za ravnatelja HNK ustvari ukrao kazalište kao kulturni dom svih Riječana i pretvorio ga u uskogrudnu stranačku kuću? Pa može se reći kako je Obersnel proveo završni čin pretvaranja ove kazališne kuće u stranački poligon najnižih strasti. Jer, iako su bivši intendanti HNK Rijeka svakako bili Obersnelovi politički istomišljenici nikome nije palo na pamet da od jedne nacionalne kulturne kuće napravi stranački kupleraj. Ustvari, svi prethodni intendanti imali su toliko obzira prema kulturi i stručnog digniteta da se odupru najnižim političkim strastima, odnosno, da ih zatome i ostave HNK otvoren za sve Riječane. Dakle, bila je potrebna dovoljno usijana glava, ideološki zamagljenog uma, baš poput Frljića, kako bi krenula u strastveni ideološki sukob sa kazališnih daska HNK. Frljić već u svojim pamfletima napisanim pod logom kazališta ideološki presuđuje kompletnoj kazališnoj sceni, redateljima, glumcima pa čak i predstavama. On određuje što je fašistički, a što antifašistički, što se smije, a što ne smije izvoditi. Da, uskoro možemo očekivati i veliku lomaču ispred HNK Ivana pl. Zajca na kojoj će gorjeti knjige Ivana Aralice, Antuna Gustava Matoša pa čak i Tina Ujevića. Jer, isti je to obrazac djelovanja kao i kod nacista. Svako različito mišljenje i stajalište, koje izlazi iz okvira Frljićeva skučenog ideološkog svjetonazora završava lomačom za nepodobne, bilo da se radi o fizičkom uništavanju nepoćudnih dijela, bilo da se radi o javnom linču na nepodobne kulturnjake.
U struji najnižih ljudskih strasti

A što bi se dogodilo kada bi svi kulturni djelatnici u Republici Hrvatskoj primjenjivali Frljićev kulturni koncept? Kada bi svi ravnatelji kazališnih kuća birali predstave prema svjetonazorskim pogledima, kada bi radio postaje puštale glazbu samo od autora koji politički odgovaraju glazbenim urednicima, kada bi profesori glazbe, likovne umjetnosti ili književnosti poučavali samo o autorima koji odgovaraju njihovim političkim pogledima i stavovima? Kako bi izgledalo to društvo i kakva bi djeca, sutra odrasli ljudi, stasala u takvom društvu?
Bilo bi to društvo podjela, mržnje, kaosa i potpune anarhije. Upravo onakav svijet kakvog priželjkuje Olver Fljić. To je svijet u kojem se on snalazi kao riba u vodi. Pliva u struji najnižih ljudskih strasti, podilazi najprimitivnijim političkim nagonima i mržnji, prije svega mržnji. Ovo je tekst koji je namijenjen ponajprije gradskim vijećnicima grada Rijeke, uvažena gospodo, ukoliko vam je zaista stalo do grada i okoline u kojoj odrastaju vaša djeca, ukoliko zaista želite graditi grad tolerancije, različitosti i međukulturalnog dijaloga riješite se čovjeka koji vam pod kulturnim angažmanom prodaje mržnju, podjele i zlo. Svijet i društvo kakvo želi Oliver Frljić nespojivi su sa dužnošću intendanata nacionalne kazališne kuće. Zbog društva, prije svega okoline u kojoj će odrastati naša djeca, gospodo zahvalite se na suradnji čovjeku totalitarnih pogleda na svijet, a time i na hrvatsku budućnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Next Post

Ivan Šaško: Rim

Mali vodič kroz prošlost i sadašnjost za hodočasnike i znatiželjnike Novo izdanje vodiča kroz Rim zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška koji je namijenjen, kako u podnaslovu stoji, svim hodočasnicima, ali i ostalim […]
1286804269-36-100