nenad rebersak 1

I owned the world that hour as I rode over it. Free of the earth, free of the mountains, free of the clouds, but how inseparably I was bound to them. (Charles Lindberg)

Nenad Reberšak, dugogodišnji fotoreporter Novog lista i višestruko nagrađivani fotograf, s nebrojenim skupnim i samostalnim izložbama, nije planinar. Nećete ga susresti ni na kakvoj planinarskoj stazi, on zasigurno neće visjeti na nekoj stijeni negativnog nagiba, oboružan užadi i cepinima. Njega ne zanima ili ga zanima vrlo malo – mehanika stijena, njihov geološki sastav ili odgovarajuće tehnike penjanja. Jedino biste ga mogli susresti, prilično zadihanog, na usponu prema Griču ili na stubama koje vode do njegove redakcije.

nenad rebersak 2

Pa ipak, teško je naći nekoga tko je planinama opčinjeniji od njega. Tko ih s više strasti svojim objektivom bilježi iz ovog jedinstvenog, božanskog rakursa koji se pruža samo s visina, kroz prozore aviona; jedinog pogleda koji ih pokazuje kao lance i masive, reljefe ujetkane u lice planete.

Njegov cilj nije pogled na gradove od bjelokosti ili maglene doline, ma kako bio očaravajući; to nije ni običan uspon na vrh planine, ondje gdje se susreću nebo i zemlja i svađaju bogovi. Grčki, tibetanski, afrički, irski bogovi…Njegov je cilj, s pravom uostalom, jer se samo odatle doista dobro vidi, drskiji, oholiji; on se uspinje iznad samih planina, želi biti iznad carskih žrtvenika, mjesta gdje proroci primaju zakone, iznad raja Danteovog, iznad voćnjaka čije breskve daju besmrtnost. I Mao je, dižući ustanak upravo u kineskim planinama, tješio svoje sljedbenike: ako nebo padne, na goru će se osloniti…

pozivnica pio1

Planina je pupak Zemlje, jednako biblijska Gerizim, europska Bijela Dama ili peruanske Ande s gradom Cuzcom – pupkom, uostalom, na kečuanskome.. Planine su u svakome dijelu svijeta njegovo središte, još bolje, središte su svih poznatih svjetova. One su stabilnost i nepomičnost, kontrapunkt nestalnim vodama koje iz njih izviru, raznoseći život uokolo. Dok je planina, dotle je i svijeta, jer svršetak svijeta značit će nestanak svih gora, prijeti nam starozavjetna istina. A arapska smaragdna Kâf majka je svih ostalih gora, povezana s njima podzemnim žilama.

nenad rebersak 3

Gore su mjesta transcendencije, meditacije, tvrdog mira usamljenosti. Na njima se, dokle god se čovjek može uspeti, grade hramovi, zabijaju zastave. Remete se tako, makar korakom, divlje praznine ledenih kanjona ili mističnih visoravni. Poput mongolskih planina, jednako očaravajućih i kad su puste i mrke poput tek ohlađene lave ili kad su ovako, s visina, zelene i meke poput saga. Ili kad su zasniježene, pa se odozgo čine posute šećernim prahom. I kad zamišljate dolje trk divljih konja, nad vatrom potamnjele ruke nomada koji piju kobilje mlijeko i slani čaj, dotle se zvijezde mirno zrcale u kristalnim vodama jezera i rijeka što teku tisućama kilometara daleko.

Planine su, podsjećaju slike s ove izložbe, u svojoj čistoj, spomeničkoj divoti, ravnodušne, onako kako je priroda svugdje ravnodušna, veličanstvena zbog sebe same. Poput drveća, sunca ili vode…

nenad rebersak 4

Reberšakove fotografije planina životnije su od bilo kojeg ljudskog dana, stvarnije od bilo kojeg ljudskog traga. Prizori tih vilinskih biljega na licu Zemlje, sebične ljepote i postojanosti, zaustavljeni objektivnom, kazuju nam o nepogrešivoj nadmoći onoga tko urasta u oblake i još ih nadrasta.

Ponavljaju, pa i svojem, letom i planinama opčinjenom autoru, onaj Lindbergov poučak s početka teksta: da svijet posjeduješ dok letiš nad njime. Slobodan od zemlje, slobodan od planina, slobodan od oblaka, ipak si nerazdvojno povezan s njima….

Dubravka Belas

nenad rebersak 5