Kalman Žiha: Srazovi odraza – fotografije

kalman ziha 1

kalman ziha 1

Atelijer Lučko, Unčanska 2, Lučko
Od 24. listopada do 9. studenog 2014.

Razmišljanja u nekoliko redaka o fotografskim slikama
SRAZOVI ODRAZA
Koje je snimio Kalman Žiha

Predstavljajući Dauguereovo otkriće (svjetlopisa) na sjednici francuske Akademiji znanosti, 7. siječnja 1839. godine Arago je među ostalim (pro)rekao: “Ovim otkrićem nastat će preokret (u umjetnosti crtanja i bakroreza), kojem se posljedice još ne mogu predvidjeti.”. Nekoliko mjeseci nakon sjednice Akademije zananosti (na kojoj je Arago izgovorio ovu proročku rečenicu), francuska vlada je službeno prihvatila patent (19. kolovoza 1839. godine) i proglasila ga “slobodnim za svijet” (libérez au monde). Od tada se 19. kolovoza slavi u svijetu kao dan fotografije.

Zapanjujuća je činjenica da danas u Svijetu dnevno nastaje količina fotgrafskih slika koja višestruko nadmašuje ukupnu količinu fotografskih slika nastalih tokom čitavog devetnaestog stoljeća.

Pred ovom činjenjicom nameće se pitanje: “Ima li danas uopće ikakvog kreativnog smisla izazov upuštanja u fotografsko snimanje, sa namjerom da se u svakodnevnu sveopću furioznu bijicu fotografskih slika doda nekoliko vlalstitih kapi, fotografskih slika, svog viđenja motiva?”.

Odgovor nudi ova izložba fotografskih slika koje je snimio Kalman Žiha.

kalman ziha 2

U najširem smislu sve bi se te fotografske slike moglo svrstati u (jedan od najstarijih) genre fotografije; “fotografiju ulice”. Motiv je veoma jednostavan. Gotovo banalan. Odraz. Ono što čini sukus ovog ciklusa fotografskih slika Kalmana Žihe je hvatanje odraza u vertikalnoj plohi stakala izloga, gdje fotografsku sliku čine dva preklopljena motiva. Odraz ulice (exterieura) u staklu izloga, koji se smisleno preklapa na sadržaj izloga i interieur lokala. Kao da je autor upotrijebio dvije snimke i preklopio ih u photo shopu. Nesmije se smetnuti s uma da su u tvoridbi svake od ovih fotografskih slika presudni elementi; rakurs, gledište i trenutak ekspozicije, a za slaganje svih tih elemenata u jednu sliku autor je rabio samo svoj likovni senzibilitet, jer za bilo kakovo drugačije balansiranje i estetiziranje tih triju elemenata nije imao vremena. Uostalom, spontanost trenutka je glavno obilježje fotografije ulice, i u tom autor ostaje dosljedan do kraja. Slika je uvijek, na plohu (dvije dimenzije) svedena projekcija prostornog motiva, bez obzira dali je posrijedi mikro ili makro realni prostor ili prostor imaginacije. Slika je dakle monoskopski likovni rad po kojem nam pogledi oba oka klize prateći jednu točku, a dojam prostornosti slike daje nam naše prostorno iskustvo (stečeno stereoskopskim gledanjem prostora, jer smo binokularni stvorovi). Ambivalentnost likovnog doživljaja plošnog likovnog prikaza, dodatna je senzacija svakom promatraču slike, pa tako i u ovim forografskim slikama Kalmana Žihe, jer u jednom nam se trenu kao dominantan motiv nameće sadržaj izloga, a već sljedeć trena pozornost naših pogleda zaokupi odraz ulice. Korespondiranje tih dvaju motiva stopljenih u jednom, pobuđuje nove i neočekivane senzacije kojima se promatrač spreman prepustiti znatno duži isječak vremena od onog koji je bio potreban da se uhvati ta slika, a svaki sljedeći tren promatranja ovih fotografskih slika otkrivamo vibracije autorova likovnog senzibiliteta kojim je neupitno porožeta svaka od tih fotografskih slika.

Prof. Ivica Kiš, dipl. ing. arh., Atelijer Lučko, listopada 2014.

kalman ziha 3

ŽIVOTOPIS

Rodio sam se nedaleko Dunava, u malom i živopisnom mjestu na sjeveru Bačke, gdje su se preplitale dobre i loše strane suzdržane srednjoeuropske kulture i južnjačkog, mediteranskog temperamenta. U mjestu je djelovala gradska filharmonija, malo barokno kazalište, tridesetak pjevačkih i kulturnih društava, prva učiteljska škola na Balkanu, gimnazija, tehnička škola, glazbena škola, fotoamateri, radioamateri, kinoamateri, modelari, maketari i brojna sportska društva. Rastao sam u poticajnom i zanimljivom okruženju gdje sam imao prilike iskušavati razne mogućnosti već kako mi je dolazila volja. Školovao sam se sa zanimanjem upoznavši predane učitelje i profesore koji su htijući ili ne djelovali na naše životne izbore. U to vrijeme činilo mi se da svi fotografiraju pa sam to poželio i sam. U petom razredu osnovne škole dobio sam stari fotoaparat iz predratnih vremena koji se otvarao kao harmonika. Prvi pravi fotoaparat koji sam iskamčio bio je izvrsni istočnonjemački Atix-n s Carl Zeiss Jena Tessar objektivom 1:2,8. Uskoro sam krenuo izrađivati slike s češkim aparatom za uveličavanje fotografija uz prigušeno crveno svjetlo u kupaonici. Nakon nekog vremena ukazala se prilika i za izlaganje slika na školskim i gradskim fotoamaterskim izložbama. Otad nisam prestao fotografirati s više ili manje oduševljenja do današnjih dana.

kalman ziha 4

Slike razotkrivaju fotografa kao čitatelja podcrtani tekstovi u knjigama. Fotograf mora imati poriv za izlaganje i odgovornost i volju za izlaganje samoga sebe kroz svoje slike. Mene su obuzele slike u slici, slike objekata koje u sebi odražavaju svjetove u kojima su sami objekti. To su odbljesci života u našem iskustvu kroz odraze onoga što mislimo i vjerujemo da vidimo. Odbljesci su predodžbe svijeta u našim vijugama nastale posredovanjem naših čula preko nestalnih fizičkih medija svjetla, zraka ili vode. Naše percepcije svijeta su savršene u svojim nesavršenostima, u raznim vremenskim uvjetima i raspoloženjima koja se mogu zabilježiti na fotografijama, a čije tumačenje ovisi o sveukupnosti naših spoznaja – nas samih i svijeta oko nas. Objektivne prepreke u slojevitom prikazu svijeta na fotografijama su ograničenja dubinske oštrine i postizanje transparencije. Digitalna fototehnika pruža mogućnost da se slojevitost fotografije može postići izborom fokusa, kuta snimanja i osvjetljenja, a postizanje transparencije ipak iziskuje digitalne intervencije na izvornom snimku. Tako su nastajale izložene slike.

kalman ziha 5

Osnovni podaci: rođen 1948. godine u Somboru, dno nekadašnjeg Panonskog mora. Završio studij brodogradnje na Zagrebačkom sveučilištu. Kao mladi inženjer radio u brodogradilištu u Splitu, kao informatičar u najboljim godinama u Sveučilišnom računskom centru i na kraju kao nastavnik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu do umirovljenja. Fotografira od djetinjstva. Jedna jedina samostalna izložba fotografija pod imenom ‘Odrazi’ bila je postavljena u ovom istom atelijeru u Lučkom. Na Facebooku se mogu pogledati albumi ‘Široki pogledi’ i ‘Visoki pogledi’.

kalman ziha 6