Izgleda da pohlepna politička kasta u lijepoj našoj može nastaviti šišati ovce, čitaj narod, do mile volje. Da, najrastrošnija županica najsiromašnije županije, drugarica princeza Merzel, zajedno sa raznoraznim šegonima, pavićima,, todorićima, ministrima i ministarkama i glavnim kumom može mirno spavati, ne mislim u remetincu već u svojim daćama, vikendicama, palačama, jahtama
A onaj osiromašeni građanin i dalje će tražiti svoju pravdu u virtualnom svijetu. Jer kako inače shvatiti sramotno maleni odaziv građana Siska na prosvjed? Da, prorežimski mediji eto slavodobitno obavještavaju osiromašeni puk kako se eto na glavnom trgu Siska okupilo jedva nekih šesdesetak prosvjednika. Da, moram napisati brojkama: 60 prosvjednika! Pazite Sisak ima 62000 stanovnika.
Čovjek bi mogao pomisliti kako se eto živi predivno u Sisačko-Moslovačkoj županiji, kao i Hrvatskoj, i da je nepotizam, korupcija i vojska nezaposlenih samo fikcija tamo nekih buntovnika bez razloga. Ali da nije tako pokazuje nam i dokazuje početak ovog pisma: “Prolazim često kraj pučke kuhinje i vidim svaki dan sve više i više ljudi koji čekaju. Neki obrok, neki kilogram crnog kruha. Pitam se koliko je onih ponosnih radnika Željezare, Herbosa i svih onih nekad velikih firmi koji gladni broje ove sumorne dane jer ne mogu prelomiti u sebi i otići u Caritas. Mislite li, premijeru, da je lako nakon 30 godina staža priznati sebi da je to to i da nemaš ni za kruh? Da si, nakon što si cijeli život pošteno radio, g l a d a n.
Sigurno ih je na tisuće…”
Ako mislite da je tu kraj bešćudnosti i pohlepe kukuriku koalcije varate se. Pročitajte pažljivo dio dokumentiranog članka objavljenog na Indeks hr: Za dva sata ručka SDP-ovci na račun Splićana potrošili gotovo 10 tisuća kuna! Restoran je vrhunski, tik do mora, pa su gradonačelnik Ivo Baldasar i njegov dogradonačelnik iz redova HNS-a Goran Kovačević visokog gosta i delegaciju iz Zagreba počastili morskim plodovima, oboritom ribom i finim vinom. Ručak je potrajao otprilike dva sata, a račun za 15 uzvanika došao je gotovo pa nevjerojatnih 9.600 kuna! Častio je Baldasar iz gradskog proračuna. Navodno će se Hajdaš Dončić revanširati drugom prilikom…”
Eto dok pošteni ljudi ostaju bez posla i kruha oni se prežderavaju poput Nerona., i to novcem sve siromašnijih građana. I sada kako da čovjek shvati šutnju naroda? Pazite radi se o šutnji pokradenih i osiromašenih građana. Zar nije sramota da možeš vidjeti više ljudi u krcatim tramvajima nego na prosvjedima? Da, više ćete vidjeti šetača na Zagrebačkom Jarunu nego na trgu Bana Jelačića kada prosvjeduju učitelji, profesori, radnici i da ne nabrajam dalje. Nema tu solidarnosti. Kada bi rame uz rame stali obespravljeni građani,a to je većina naroda, tada bi institucije konačno proradile a ova do zla vraga pohlepna i korumpirana politička kasta završila tamo gdje joj je i mjesto. Ljudi morate već jednom shvatiti da se sloboda i pravda ne dobiva na poklon.Nitko se ne će spustiti sa marsa i obaviti vaš posao. Mnogi malodušnici će reći lako je tebi pisati što ti ne ideš na prosvjed. Takvima poručujem da sam stao prije dosta vremena na Riječkom korzu uz škverane trećeg maja, kao i uz učitelje na trgu Bana Jelačića, kao i hrabre štrajkašice Kamensko, a zašto? Sigurno ne zbog toga što eto volim izigravati nekog buntovnika bez razloga već zbog solidarnosti sa obespravljenim ljudima. Nažalost na tim prosvjedima nisam vidio one pametnjakoviće koji zbijaju šale u svojim virtualnim svjetovima sa bosancima. A upravo ti bosanci svojim dostojanstvenim prosvjedom začepili su im usta. Naravno da ja ne pozivan na ubojstva, palež i anarhiju, već samo na prosvjede koji su Ustavom dozvoljeni. Nažalost u prosvjedima će se uvijek naći i anarhisti, kao i plaćeni provokatori, ali to nije i ne smije biti izgovor šutljivom narodu! A malodušnici uvijek će tražiti izgovore za svoju šutnju, pa tako sada govore da su prosvjednici u BiH neki nasilni unitaristi. Ipak činjenice nam govore da se tu ne radi o nikakvim unitaristima i nacionalistima, već običnim poštenim ljudima koji samo žele slobodu i pravdu. Da, cestom snova koračaju sanjari svih rasa i religija, i tek kad to shvate malodušnici njihov pogled u život biti će bistriji. Uostalom sjetimo se samo kako su zvali prosvjednike u Hrvatskoj, branitelje ustašama, učitelje lijenim javnim službenicima, radnike su zvali glupim naivcima i da ne nabrajam nazive kojima su malodušnici kitili prosvjednike. Dakle vi šutljivi malodušnici, ako ne želite da vas životnom stazom guraju vlastite sjene glasajte se! Da bi pronašli prosvjednike nisu vam potrebni kompasi, već hrabro srce. Znajte da su škare u rukama političke kaste sve oštrije, jer život nas uči da pohlepnom čovjeku nikad dosta, i koliko god vi sebe zavaravali da se to vas ne tiče znajte sutra je red na vas.
Ovaj poziv ne tiče se samo šutljivih seljaka, radnika, umirovljenika, studenata, branitelja, već i onih koji bi trebali biti najglasniji i na prvim crtama prosvjeda: hrvatskih intelektualaca, HAZU koji se pretvoriše u leglo taštine, ne manje taštih umjetnika, novinara, i svakako brojnih civilnih udruga koje za svoju šutnju dobivaju četiri milijarde kuna iz državnog proračuna, čast rijetkim izuzecima. Dostojanstvo se ne stiče šutnjom, kao što se niti sloboda ne dobiva na poklon. Opet svim šutljivima poručujem: nemojte da vas buduće generacije pamte kao, Šuljiv, Šutljviji, Najšutljviji. Svaki čovjek poslije svog života ostavlja iza sebe onoliku sjenu kolika mu za života svjetlost dopire iz duše.
Sloboda je uvijek opasna, ali ona je najsigurnije što imamo.(H. E. Fosdick)
Walter William Safar
