Skip to content

“Djeca” na repertoarima francuskih kina

djeca-enfants-de-sarajevo

Film Aide Begić, na zapadu nazvan “Sarajevska djeca”, puni kino dvorane Francuske

Bosanskohercegovačka redateljica se, često, upoređuje sa braćom Dardenne i proriče joj se velika, jako bogata karijera. Ističe se kako brojna učešća na svjetskim festivalima sedme umjetnosti i poznatim smotrama nisu slučajna, pošto je cineastkinja na detaljan način pokazala oblast, uznemirenu, gotovo siromašnu i jako dvojnu. Oni, što su očekivali film iz Bosne i Hercegovine, kao posebno osvježenje nisu se prevarili: kvaliteno ostvarenje iz zemlje koja godišnje proizvede najviše tri filma, opravdalo je očekivanja publike. Posebno se podvlači jasnoća i ispravnost rediteljičinog pogleda o postojanju dvoje mladih, što u nesigurnom periodu tranzicije koja u BiH nikako da prestane, nastoje opstati i prezivjeti.

Galski kritičari neprestalno ističu razrađenu i kompletnu sliku korupcije u BiH, kao i u cijeloj jugoistočnoj Europi, što zbog zaostalosti i pohlepnosti pojedinaca, ne može napredovati niti ići u globalizaciju. Upućeni pominju izvjesne ministre, ariviste, obogaćene u ratu i njihovo zauzimanje pozicija za koje nisu spremni, pošto bez političkog iskustva i najosnovnijeg obrazovanja. Također se komentira “islamska marama” koju nosi mlada žena, nekadašnja pukerica čija prošlost, očito, nije pripadala isključivo vjeri. Ona je, navodno, jedini primjer emancipacije ličnosti glavne junakinje. Upotreba arhivskih dokumenata o ratnom Sarajevu je nakon dva desetljeća dirnula galske gledatelje, koji su cijelo vrijeme opsade posmatrali u tv dnevnicima umiranje djece kao normalnu, dnevnu pojavu, komentiranu izjavama da se “u ratu i umire”! Brojni urednici u to vrijeme nisu propustali priliku pokazati stanje “bosanskog ratišta”, prije konjskih trka ili vremenske prognoze, a najradije nakon izvješća o svjetskim islamistima sšto ugrožavaju planetarni mir. Tako su se pogibije najmlađih, namjerno i svakodnevno, bile neutralizirane.

aida-begic
Aida Begić

Distribuiran u Francuskoj zahvaljujućci pariškoj “Pyramide”, film uvršten u proslogodišnju selekciju “Izvjesnog pogleda” u Cannesu, ostaje obilježen “tranzicijom” koju je najbolje objasnila Aida Begić, prilikom posjeta Francuskoj:

“Tranzicija je trenutak transformacije: uključuje promjenu, metamorfozu, što uvijek nema negativan odjek. Samo Bosna i Hercegovina je u periodu prijelaza, koji nikako da završi. Rezultira osjećajem nemoći i nemogućnosti poimanja budućnosti. Dvadeset godina nakon rata živimo u beskrajnom “prezentu”, a budućnost nam je neizvjesna. Jednako kao i u zemljama što su upoznale slične okolnosti, tranzicija održava nepravdu, korupciju, nasilje i mnogo drugih, stetnih društvenih fenomena. Poput svih koji su preživjeli sukob, osjetila sam osobnu potrebu iskazati moj odnos, prema tom užasu. Opisati moje iskustvo i ratnu memoriju koja mi pripada. Upitala sam se da li netko sa prošlosti, poput Rahimine, može nanovo pronaći osobnu humanost – i na koji način? Hoće li se ona rekonstruirati ili samo uništiti? Rahima je paradigma naše poratne stvarnosti, i slijedeći je sa kamerom na ramenu, nastojala sam da je gledatelji prate na njezinom putovanju kroz osjećaje.”

See also  Djeca najviše vole jabuke

Galska publika je oduševljena porukom, dok kritičari pisu superlative o bh redateljici uporedjujući je sa velikim cineastima naseg vremena. Aida Begić je dobila najbolje kritike, u oko 50 francuskih revija i magazina.

Džana Mujadzić