Nada Jačmenica, dr. med., rođena je u Svetom Križu Začretju, u Hrvatskom Zagorju. Nakon gimnazijskih dana u Krapini, završila je Medicinski fakultet u Zagrebu, a potom specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije.

S likovnim izričajem u tehnici cvjetnog kolaža započinje po završetku studija. Do sada je izlagala 8 puta samostalno u Hrvatskoj te sudjelovala je na 12 grupnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj. Već tridesetak godina radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice. Višegodišnja je tajnica Krapinsko zagorske podružnice Hrvatskog liječničkog zbora, dopredsjednica Zagorske lige protiv raka i članica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva te idejna začetnica Inicijative za dostojanstvo i kvalitetu života Sveti Križ Začretje. Životni joj je moto: „Najveća je pogreška ne činiti ništa samo zato što možeš učiniti tek malo“. Vodeći se njime aktivno je uključena u mnoga društvena događanja, prvenstveno na temu zdravstvenog prosvjećivanja i kulture te borbe za ljudska prava i dostojanstvo življenja. Od srednjoškolskih dana piše poeziju koja se danas pretopila u haiku formu.

Pogledajte galeriju radova!


…Strpljivo i znalački dr. Jačmenica sakuplja cvijet po cvijet, laticu po laticu – i raskošnu i skromnu. Kao da nam svojim cvjetnim kompozicijama, jednako kao Krleža stihovima, ukazuje na to da « ni med cvetjem » , kao niti među ljudima, nema pravice. Stoga moramo uvažiti svaki, i najmanji, i, naoko, najneugledniji cvijet, travku, svakog čovjeka. Svatko na ovome svijetu svoje mjesto mora zaslužiti radom, životom, stavom. Da, stavom i hrabrošću baš kao i Krležin buntovni terputec kada kaže: „Slatki vi gosponček, naj daju mi jen preponizni pardonček, kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!“

…Autoričini cvjetovi su uhvaćeni okvirom, no ne tako čvrstim da ne bismo mogli pomilovati svilu njihovih latica, ne prejakim stiskom da ne bismo mogli osjetiti njihov opojan miris. Matoš doživljava: „Ljubav cvijeća – miris jak i strasan slavi tajni pir“…
…Zaokupljeni svakodnevicom, ponekad smo daleki, odsutni, netko bi rekao – i neosjetljivi na ljepotu. Srećom, nije tako. U ovom cvijeću uhvaćena je ljepota, uhvaćen je trenutak, detalj. Ali, detalj je to velik, snažan, jak. Poziva nas da stanemo i uživamo u latici, prosutom peludu, igri sjena, krhkoj sjemenci…

U radovima koje gledamo večeras sve su misli, asocijacije, doživljaji i osjećaji pretočeni u kompoziciju. Umjetnica se igra bojama, kontrastom. Neke nas slike asociraju na mir i tišinu pa se ponovno podsjećamo Matoša: „Kroz samoću muk, sve je tiši huk“… U tišini sanjarimo, maštamo…možda o plesu cvijeća?

Marija Smolić, prof.

Suvremeni čovjek često je uronjen u svoje more dužnosti i problema te ne primjećuje kako tik do njega tiho i nenametljivo promiče ljepota svakodnevice.

Ne umije svatko zaustaviti na čas dah i svrnuti pogled u stranu. Ne umije svatko… a svakome je to itekako potrebno.
Autorica, kao iskusna liječnica, zna koliko je predah zdrav i potreban za tijelo, za dušu, za duh čovjekov. Umjesto lijeka protiv "stresa našeg svakidašnjeg", ona nudi začudnu ljepotu svojih krhkih latica, biranih boja i oblika. Svojim iskorakom iz svijeta lirske osjećajnosti, gradi utočište od kontrastnih odnosa i ritmike. Cvjetni kolaži iskazuju njezinu duboku povezanost s prirodom. Oni i promatrača obogaćuju novim spoznajama.
Tekstura cvjetnih latica rađa poetičnost. Specifičan autoričin senzibilitet otkriva i duhovnost i lepršavost. U ovoj ljepoti sve je realno, a opet gotovo nestvarno radi istodobne nježnosti. U simetričnim i asimetričnim kompozicijama, ova liječnica-umjetnica objedinjuje sklad i unosi ravnotežu u dušu. Ona cvijetom liječi i bodri.
Verica Jačmenica-Jazbec, Mira Žerjav

akademija-art.hr